Kategorije
me, myself and I

Freizeitstress ili kako nam slobodno vrijeme uzrokuje stres

Koliko se radujemo praznicima, toliko nam isti nekada zagorčavaju život i stvaraju drugu vrstu stresa u nama…

Zar ne znamo svi onaj predivan osjecaj pred praznike? Radujemo se unatoč sivom i hladnom vremenu, veseli smo što ćemo uskoro imati razloga za slavlje ili vremena za odmaranje. Zadnje radne dane provodimo gledajući na sat i iščekujući da napokon vrijeme proleti sve do određenog dana, kada više ne moramo naviti sat, već možemo spavati i cijelo prije podne, ako želimo….

I najkasnije tada nastupa realnost! Prvo večer pred neradni dan, liježem umorna ali sretna, jer ću se napokon naspavati narednih dana. Malo čitam knjigu, ali oči mi se sklapaju, pa gasim svjetlo, okrenem se i zaspim, da bi se naspavana probudila sljedeće jutro tačno u 6, što bi se reklo, oči ko fildžani. Napolju je naravno još mrak, mislim da ni komšijin pijetao nije ustao, ali zato ja jesam, i to tačno u vrijeme, ili čak i malo ranije nego što ustajem kada radim. Okej, ne želim da me činjenica što sam “brzo spavala” demotiviše, pa se zato odvlačim u kuhinju, sastavim neki doručak, pravim kafu i zavaljujem se na kauč ispred TV-a. Šaltam kanale, pronalazim nešto zanimljivo, uporedo pregledam poruke na telefonu, tipkam i dok pogledam na sat već je pola 10 i skočim. Joj … joj…. pola 10…

Ponavljam da sam na godišnjem i da imam svo vrijeme svijeta i tako se ponovo vraćam na kauč i nastavljam gledati šta sam gledala. Nakon nekoliko trzaja i gledanja na sat napokon uviđam da mi je prijepodne zaista prošlo u gledanju TV-a, a da ni ručak spremila nisam, a stomak mi se već javlja, niti sam išta uradila, što je na mojoj prazničnoj to-do listi. No dobro, opraštam sebi, jer je ovo ipak prvi dan mog godišnjeg. Ostatak dana provodim nadoknađujući propušteno, kao posjećivanje skoro pa zaboravljene familije, nosim neku obuću na popravak, rješavam neku birokratiju u općini, banci itd. trčim na pijacu, jer ne sejćam se više ni kako ona izgleda i sl. i poprilično se umorim, to dokazuje što sam opet u 10 sati već u krevetu.

Photo by Elly Fairytale on Pexels.com

Ovakav ili sličan scenarij ponavljam i narednih dana. Bukvalno ni jedan dan ne spavam duže od pola 7, a niti jedno večer ne uspijevam sa mužem pogledati film, kada djeca zaspu. Ujutro pokušavam da radim stvari koje inače ne mogu, pa idem sa djecom u duge šetnje, sa drugaricama na doručak, na sestrom na kafu, ali ostatak dana i dalje pokušavam stići sve propušteno i na kraju se slomim u krevet.

Dok sam se okrenula uvidim da je godišnji prošao, već je januar i kreće se na posao. Moja to-do lista stoji većinom samo djelimično riješena, a ja uviđam da sam se tek zadnji dan uspjela naspavati. Pa zar je moguće?

Ljuta sam na sebe, što nisam bila opuštenija i obećavam sebi da ću sljedeći godišnji provesti bez ikakve liste, da ću hranu samo naručivati, i da ću sebi dati oduška, da radim samo ono što mi se radi. Pa neće svijet propasti, ako ja u njemu ne djelujem na 7 dana.

Međutim godina je duga i već sljedeće godine zaboravljam ono sebi dato obećanje i krećem sve iznova, a da nikad ne naučim da se jednostavno prepustim.

Sva ova situacija me neće spriječiti da sebi ipak napravim spisak savjeta za opuštanje, koja možda i vama posluži:

  • ja stvarno volim svoje drugarice i viđam ih i inače često, ali možda je godišnji odmor idealno vrijeme za posvećivanje sebi, tako da je prvi savjet koji ću sebi dati, da drugarice pustim na miru ovih dana, da uživam u svom društvu.
  • bez mobitela i interneta se naravno ne može, ali bar ću stišati tonove i nek poruke stižu, a ja ću ih čitati i odgovoriti kada budemo raspoložena za to
  • obavezan izlazak na svjež zrak svaki dan, i to baš u vrijeme, kada inače radim. Koliko god da se ulijenim u kući, šetnja ili jogging će mi dati potrebnu dozu vitamina D i napuniće me pozitivnom energijom, koja će mi sama odrediti ostatak dana.
  • čišćenje kuće, generalka, sređivanje ladica i ormara …. hmmmm nekada i to može biti opuštajuće i zabavno, sve dok nije previše. Ne želim da mi to bude zadatak ovih dana, ali imaću to na umu, kao opciju ako mi bude dosadno 🙂
  • kuhanje, isprobavanje novih recepata? uvijek rado, ali samo kada ja to želim, a ne drugi (čitaj muž i djeca), uz muzikicu …
  • bar jedan dan izdvojiti za posjetu nekom wellness and spa centru, ako vam je do sad već dosadilo da budete sami, zovite si neku prijateljicu, a možda ste se ipak sad naučili da uživate u svom društvu, onda vam od srca preporučujem da odete sami
  • ovo vrijeme je definitivno pravo vrijeme da pogledate film, seriju ili procitate knjigu
  • bar jedan dan želim otići u neki drugi grad ili na planinu, kako bi sebi promijenila sliku u glavi. Ako budem imala sreće provesti ću cijeli godišnji na planini, ali i tamo ću se pridržavati ovih savjeta, samo što ću uz to biti cijelo vrijeme na svježem zraku
  • ne praviti spisak obaveza, nego se voditi svojom intuicijom, sad ili nikad
  • možda ubaciti koju kratku meditaciju i biti “mindfull” makar po 5 minuta dnevno, ujutru, dok ostala ekipa još spava.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s