Kategorije
me, myself and I

Planiramo biti spontani :)

Photo by Suzy Hazelwood on Pexels.com

Planiranje je definitivno moj najdraži hobi. Svakog januara planiram cijelu godinu, godišnje odmore, putovanja, veće troškove. Svake nedjelje, gledam vremensku prognozu i planiram aktivnosti za cijelu sedmicu. Svaka 3-4 dana idem u kupovinu, prije čega zapišem (isplaniram) šta ću kuhati narednih dana. Unaprijed u detalje isplaniram proslave rođendana, poklone i slično. Svako jutro isplaniram svoj dan i skoro svaki sat. I tako u nedogled…. Mislim da se us planiranje opuštam, a kada nešto isplaniram, osjećam se, kao da sam pola posla već obavila. A na kraju dana, sedmice, godine ili partija, kada se okrenem i pogledam, obuzme me velika sreća, jer je sve išlo po planu.

Međutim, kao što svi znamo, desi se nekad da nešto i ne ide baš kao što smo mi zamislili. Šta tada? To je za osobe, koje su sklone planiranju jedna jako stresna situacija u kojoj imamo osjećaj da gubimo konce, koje smo navikle da držimo čvrsto u svojim rukama i teško nam je da u takvim situacijama, kada nam život da limun, da se sjetimo stare dobre limunade, već se nerviramo do beskraja. A 2020. godina je takvim osobama isplanirala pokazati svoje zube i naučiti ih da cijene spontane osobe oko sebe, da ih ne otpisuju više kao neorganizovane, već da ih malo bolje posmatraju i dopuste ih da ih nauče životu i sreći.

Početkom 2020 imala sam puno planova, koji se sve do jednog nisu ostvarili. Ispočetka me to bacalo u očaj, međutim, već nakon nekog vremena, posmatrajući ljude oko sebe, shvatila sam da sam ipak sretna, jer je sve ispadalo onako kako treba, kako je određeno, a ne kako sam ja zamislila, a da i ta odredba uopće nije loša. Počela sam, umjesto nerviranja, što ne mogu preko granice, uživati u društvu porodice i dugim šetnjama u prirodi oko sebe, za šta do tada uopće nisam imala vremena. Shvatila sam da je lijepo poneki dan i živjeti kao dijete, bez plana, bez razmišljanja o sljedećem potezu, već jednostavno raditi ono što mi u tom momentu naumpadne. Zaključila sam da sam opuštena u svakom smislu, da uživam u svemu, jer nemam brige, da će nešto krenuti u krivom smjeru. Svaki smjer u stvari bio pravi, jer nije postojao plan kretanja. Naravno postojali su i dalje dani, koji su planirani, ali moji planovi su redovno bivali poljuljani u umjesto frustracije, naučila sam se u takvim situacijama prepustiti i uživati u iznenađenjima, koje mi taj dan, ta situacija nosi.

Život se, čini se, polako vraća u normalu. Naravno znate da sam u januaru i dalje planirala cijelu godinu, da sam u nedjelju isplanirala svoje i dječije aktivnosti za cijelu sedmicu kao i da sam jutros isplanirala šta ću danas raditi, jer ja se na taj način opuštam, ali isto tako sam naučila, da ako izađe sunce danas, ću jednostavno prekrižiti sve planove i izaći sa djecom u dugu šetnju, upijajući neplanski vitamin D, smrzavajući se na minusu i pri tome biti zahvalna, što sam u prilici da tako nešto učinim bez puno razmišljanja.

Moj plan je živjeti češće sponatno, a ako ne znam kako, pa tu su spontani ljudi oko mene, od kojih planiram gledati i učiti, kako se prepustiti i kako uživati u svakom trenutku, bio on planiran ili ne.

Photo by Martin Lopez on Pexels.com

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s