Kategorije
me, myself and I

Post kao odlična prilika za čišćenje sebe iznutra i izvana

Ko ne poznaje taj osjecaj, kad si gladan nisi svoj, pa ujedas, svadjas se, i napadas sve oko sebe. Drugim danima, kada zapocnem dan bez uobicajnog jutrarnjeg rituala i kafe, vec nisam normalna cijeli dan, muci me glavobolja, zijevam, pospana sam i osamucena…

Međutim u Ramazanu sav taj osjećaj je drugačiji. Sada imam priliku da preskočim jutarnje navike, dobijem više vremena ujutru, da odspavam ili se spremam duže ili možda da ranije počnem raditi, a pred kraj ramazana, poželim svoju svakodnevnicu, počinjem cijeniti svoj jutarnji ritual, ali i ostali tok dana više nego inače. Naravno kako dan odmiče tako se glad osjeti jače, umor savlada, energija se potroši, posebno na početku mjeseca posta, ali ja uz to tačno osjetim, kako moj organizam odmara, ima priliku, da se očisti od toksina, i svega štetnog nakupljenog u toku godine.

Ramadan free wallpaper by Ibrahim Elmahy is licensed under CC-BY-NC 4.0

Nije moj cilj da pišem ovdje o dobrobiti posta niti o prednostima ovog mubarek mjeseca, to je posao za mnogo učenije. Moj cilj je da objasnim kako ja to doživljavam, kako se motivišem i kako prevladavam krize, koje nastupaju nerijetko. Sada kada se ovom mjesecu bliži kraj, mogu samo pisati o svom iskustvu, u nadi da ću nekoga motivisati, da se pridruži ovom divnom šartu.

Skoro svaka svjetska vjera propisuje post, to sigurno nije slučajno, a zanimljivo je, da su sada i najmodernije dijete zasnovane na postu, i da su iste najuspješnije u rješavanju, ne samo viška kilograma, nego i u liječenju mnogih bolesti, ne samo fizičkih. Već to bi trebalo da bude dovoljan razlog, da se ova metoda pokuša. Kako bi se čovjek pripremio za dane posta, najbolje je da svoju svakodnevnicu što je više moguće prilagodi tome. Post nije samo odricanje od hrane, kako sam već napisala. Čovjek tek kada zaposti sa iskrenim nijetom – namjerom, u toku svakog dana ima priliku da se suoči sa sobom, stekne se osjećaj da si sam sa sobom i da nemaš snage ni volje ni za šta oko sebe. Imaš priliku da vidiš i čuješ sebe i da radiš na sebi svakodnevno. Nemaš nikakvih faktora, koji te ometaju u tom vremenu, jer praznoća je ta koja je trebala da nastupi, kako bi se ti smirio i osjetio svoju dušu, kako bi sagledao šta ti je u životu pruženo, šta svakodnevno uzimaš zdravo za gotovo, a čega bi trebao biti uvijek svjestan, na čemu bi trebao uvijek biti zahvalan. Prije početka ramazana, preispitajte sebe, zapitajte se da li ste nekome možda u neznanju nanijeli nepravdu, da li ste nekad pogrešno shvaćeni, ispravite ono što se ispraviti da, zatražite halal -oprost, oprostite drugima, jer su i oni možda opterećeni vašim zamjerkama. Ponos sada ide na odmor, naš ego počinje da posti. U vrhuncu gladi osjećaš da su tvoje želje sada puno skromnije i srce ti se puni, jer znaš da su ustvari one najvažnije želje već ispunjene. U noćima, nakon što zadovoljimo svoje potrebe za vodom i hranom, opet imamo moć da osjetimo duboko zadovoljstvo, kao nikada prije ni poslije, osjećaj zahvalnosti nikada nema jaču energiju nego u tim momentima. A naše želje i dove koje upućujemo dolaze iz same dubine našeg srca. Da bi se takvo stanje postiglo, međutim, potreban je prethodni post, moramo osjetiti glad, praznoću, ramazanski umor, kako bi mogli doživjeti ovo o čemu pišem.

Naravno započeti nije lako, a nekada nije samo početak težak, mjesec dana je dug period i sasvim je razumljivo da motivacija nekada bude jača nekad slabija. Organizam se iscrpi i volja oslabi. Da bi se to spriječilo, potrebno je u ovom periodu okružiti se po mogućnosti ljudima, koji poste, koje ti razumiju i ne očekuju od tebe ništa, što ni sami nisu u stanju pružiti. Potrebno je ograničiti bilo kakve aktivnosti mimo vjerskih, jer sve što radimo dodatno zahtjeva energiju, koje trenutno nemamo baš u izobilju. Poželjno je naravno da nam je dan ispunjen, kako ne bi samo razmišljali o hrani i o iftarskom vremenu, pa stoga je naš posao, sasvim normalan dio dana koji trebamo ispunjavati. Normalno je da smo sporije u svemu, ja ovaj mjesec posvetim postu i ne opterećujem se nikakvim dodatnim obavezama. Sponatno odlučujem dan po dan, kako ću ga provesti, jer nisam svaki dan jednakog raspoloženja. Popuštam sebi, ugađam sebi, i razumijem se. Upravo to popuštanje sebi mi godi i vodi me do toga, da spoznam sebe. Zapravo je ovo pravo posvećivanje sebi. Bolji primjer od ramazanskog posta za posvećivanje sebi i popularnog “selflove-a i selfcare-a” ne mogu navesti.

Photo by Jose Aragones on Pexels.com

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s